U svitanje
radja se ljubav.
Zajedno s mrakom
nestaje i onaj
osjećaj
napuštenosti
tuge,
usamljenosti.
U ranu zoru
srce me vuče
u neku daleku
uvalu
k oceanima,
prostranstvima,
plavom moru,
tamo negdje
netko me čeka
raširenih ruku.
Svakog jutra
uz kavu jutarnju
pokapam
jučer,
preživljavam
danas
i veselim se
onom što
mi nosi sutra!