• Erich Fromm
  • "Paradoksalno, sposobnost da se bude sam, uvjet je da se bude sposoban voljeti."

• Jovan Dučić
  • "Ljubav u sumnjama, to je najveća bijeda i najčemerniji paradoks božji."

Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se inače nikad nisu htjeli odreći; i nose svoju ljubav kao bolest ili okov; i žive u strahu da ne izgube samo onog koga vole."

"Ako mudrac izbjegava glupaka, još više glupak izbjegava mudraca."

 

• "Bolje je vjerovati u svašta, nego ne vjerovati ni u šta."
• "Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika."

 

• "Čovjek koji nije hrabar ne može biti ni pošten, jer za poštenje su potrebne žrtve kakve kukavica ne umije da podnese, a potrebna je i velikodušnost koju on ne može razumijeti."
• "Čuvaj se onoga koji poružni kada se smije."

 

• "Ima ljudi koji su hrabriji pred smrću, nego pred životom."
• "Ironični ljudi su često puni duha. Njima su se uvijek divili više nego što su ih voljeli."
• "Izvor nesreće čovjekove leži u njegovom egoizmu; u tom što hoće da uvijek drugi rade za njega."

 

• "Kao glad ni ljubav nema očiju, ali ljubomora nema pameti."
• "Kad bi mladost imala filozofiju staraca, na svijetu ne bi bilo ni jednog sunčanog dana."
• "Kad se uzme koliko na svijetu ima glupaka, ludaka, podlaca i bezličnih ljudi, čovjek izgubi svaku ljubav za život u tako otrovnom vazduhu."
• "Ko prijatelja tumači i analizira, taj ga i ne voli."
• "Ko vjeruje da je sretan, on je odista sretan."

 

• "Lijepa je svaka žena, osim one koja misli da to nije, i one koja misli da to jeste."

 

• "Ljubav je najveće nespokojstvo i nasilje nad sobom i drugima."
• "Ljubav je ozbiljna i sveta stvar, ali su zaljubljeni - za čudo, uvijek smiješni za sve ostale ljude."
• "Ljubav u sumnjama, to je najveća bijeda i najčemerniji paradoks božji."
• "Ljubomora je nesumnjivo jedno osjećanje koje je izvor najstrašnijih nepravdi i najprostačkijih nastupa."
• "Ljubomoran muškarac je moralni idiot, a ljubomorna žena je gora i opasnija od preljubnice."
• "Ljudi koji mrze to su najpre glupaci, zatim kukavice, ali nikad heroji."

 

• "Mi nemamo sreću da sebi biramo ni neprijatelja ni prijatelja. Neprijatelji nas sami pronađu i prvi napadnu, a prijatelji uvijek dođu slučajno."
• "Mlada žena ima sve iskustvo starije žene, i svu radoznalost i ležernost djevojčice."
• "Mnogi se ljudi tuže da im prođe cio vijek tražeći životu njegov smisao; ako uopće postoji, i nije drugdje nego u samom traženju."

 

• "Najgore govore o ženi oni koji su bili najsrećniji u ljubavima."
• "Najviše se vole oni ljudi koji imaju iste vrline, a najviše se mrze oni koji imaju iste mane."
• "Ne treba prijatelja cijeniti po pravdi, nego po srcu."
• "Neko ostari kao zlato i mramor, a neko kao cipela."
• "Nema nesreće muškarčeve koju žena nije u stanju ili sasvim da neutralizira, ili da veoma ublaži."
• "Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila."
• "Nema ni jednog ostarjelog kralja koji ne bi pristao da bude običan mlad poručnik."
• "Nije tačno rečeno da je svaki čovjek kovač svoje sreće, tačno je, naprotiv, da je svaki čovjek uvijek sam kovač svoje nesreće."
• "Nikad čovjek ne može da kaže onoliko mudrosti koliko može da prećuti ludosti."
• "Nikad čovjek prema čovjeku nije pravedan: ni kad voli ni kad mrzi."

 

• "Pametan se čovjek oženi na vrijeme. U mladosti je brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha od samoće."
• "Po vrlinama nas ocjenjuju samo naši prijatelji, a naši neprijatelji nas ocjenjuju po našim mahanama."
• "Prosječan čovjek uvijek više voli ženu nego ljubav. Kod žene je sasvim obratno: rijetko je kojoj ženi dovoljan samo čovjek; ona uz to čezne da bude voljena."
• "Prva osobina primitivnog čovjeka je da se boji svega što ne razumije, a na prvom mjestu se boji pameti."

 

• "Rijetko je čovjekov cilj zao; mogu biti samo zla sredstva."

 

• "Samo se u ljubavi i u smrti ljudi mogu da izjednače, i da posljednji stigne prvog."
• "Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sobom i svojom sudbinom."
• "Slava, to je jedina čovjekova sreća koja nije spokojna, i koja je najskuplje plaćena."
• "Starost, bolest i sirotinja, ujedinjene, to su neosporno najveća i konačna katastrofa jedne ljudske sudbine."
• "Starost je zloća više nego dobrota."
• "Sve knjige na svijetu trebalo bi da budu knjige utjehe, toliko ima nesretnih na zemlji."
• "Svi ljudi imaju istovjetne sreće i nesreće otkad su postali, a samo ludaci imaju sopstvenu sreću."
• "Svijet podnosi starca samo ako je duhovit ili bogat."

 

• "Škritice nisu samo tvrde u pitanju novca, nego i u pitanju prvenstva i slobode."

 

• "U ljubavi, kao i u religiji, sve počiva na osjećanju i na vjerovanju u nevjerovatno."
• "U ljubavi ne stradaju samo ljudi koji su mehkog srca, nego, naprotiv, najviše stradaju baš oni koji umjesto srca nose svoju grubu sebičnost, svirepu želju da osvoje i potrebu da despotski zavladaju."

 

• "Velika je nesreća kad čovjek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može."
• "Velika nesreća čovjekova jeste što život počinje mladošću, a završava starošću, jer bi život bio neizmjerno savršeniji da počinje starošću, a završava mladošću."

 

• "Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok."
• "Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čovjeka."

 

• "Žena će oprostiti muškarcu i najteže poroke, ali žena ne prašta drugoj ženi ni njene najveće vrline."
• "Žena dobro zna da je slaba samo kad voli."
• "Žena ima dvije svoje misije na Zemlji, da bude majka i da bude supruga. Ona je od prirode stvorena da bude majka, a samo je ljudskim zakonima natjerana da bude supruga."
• "Žena ne voli ljubav koju uviđa, nego koju nagađa."
• "Žena se često brani od poroka srčanije i poštenije nego muškarac, jer zna da je ne kontroliše samo jedno lice, nego cijelo društvo, i porodica, i sve ostalo što su ljudi podigli protiv žene."
• "Žena u koju smo zaljubljeni prestaje biti za nas obično ljudsko biće, nego ili postane bijeli anđeo ili sotona."
• "Žena uvijek mora da ima nekog koga će mučiti, bilo muža bilo ljubavnika."
• "Žena vas najviše voli kad ima da ona prašta vama, a ne vi njoj."
• "Žene imaju stalnu potrebu da budu voljene, i kad one same ne vole i zato se često predaju i ljudima koji su im inače fizički nemili."
• "Žene su unijele više blagosti i uglađenosti među ljude, nego svi moralisti ovog svijeta."
• "Ženu treba uzeti za ono što jeste, i ne pokušavati da je izgrađujemo bolje nego što je Bog napravio; a ako se žena uzme za onakvu kakva je odista, ona može još donijeti muškarcu neizmjerno puno radosti."
• "Ženska nježnost, ta čudna snaga koja, nevidljiva a svemoćna, živi u tim slabim stvorenjima, izbija iz njih u najrazličitijim oblicima, i stvara i rastvara živote i sudbine oko sebe."

Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema:
Što utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
Rastrzana tako među snom i javom,
Gledajući kako nepomično bdije
Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom.
Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije
Ni sad ispijena ta čemerna čaša,
I svirepi otrov jedne ironije;
I da će nas večno strasna prošlost naša
U nemirne noći da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijaša.
Surovi će dani doći i uzeti
Svaki po svoj deo od srca što bunca,
Što želi, što moli; a ti ćeš se peti;
Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pružajući ruke i vapijuć: Sunca
I tako ti dani bez sreće i mete,
Odnoseć svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani će kraj nas da prolete,
I ne pokidavši ni jednu od uža
Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.
Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.
Katarke stoje gordo na toj vodi
Što znači život... Mi hitamo žurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita naše slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da leži duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.
Pitanja naša šum nejasni sreta,
I žudnom duhu odgovara nije;
Gde je početak? Gde li čudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago tražeć u dubini;
I ne spaziše svetiljke iz luke -
A gle po vodi razvalina njini...
Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukčije nam zbori
Niti u pustoš pustaj žudno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.
Spokojan pogled po površju baci,
Sladosnog mira tu ćeš samo steći. -
O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko žuboreći.
I snivaj samo Biće manje suza
I više svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom uža
Istina jedna i sama će doći
Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I našu mladost bezbrižno i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima život cio
Ne pitaj nikad: zvuke naših dana
Hoce li vjetri da raznesu šumom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjeće nekad nad našijem humom;
Il će da žive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga naše gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, -
Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Što pjeva žudno izmeđ lednih gora,
Ne pitajući da l je kogod gleda,
I da l je sluša; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Što joj pjesmu nikad niko čuo nije 
 

Ljubavna pesma

Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja reč u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka
jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo što duša prosneva.
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
tvoj plast sunčani od mog sna ispreden.
Ti beše misao moja očarana,
simbol svih taština, porazan i leden.
A ti ne postojiš, nit' si postojala.
Rođena u mojoj tišini i čami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve što ljubimo - stvorili smo sami.

Vraćanje

Kad mi opet dođeš, ti mi priđi tada,
Ali ne ko žena što čezne i voli,
Nego kao sestra bratu koji strada.
Tražeć mekom rukom mesto gde ga boli.
Puna nostalgije beznadežne, duge,
Ne sećaj me nikad da bi mogla doći
Zadocnela radost iz dubine tuge,
Ko ponoćno sunce iz dubine noći.
Jer ti ne znaš, bedna! kroz sve dane duge
Da te voljah mesto ko zna koje žene!
U tvom čaru ljubljah sav ćar neke druge...
I ti beše samo sen nečije sene...