Krilati zmajevi su zagrzli
jabuku što držah u ruci.
Dok krajeve strahova silnih
rastrgaše gladni vuci.
Na dlan mi sletje ptica.
Crna,zloslutna vrana.
Zakrešta pjesmu boli.
Poteče suza slana.
Tamo gdje bijaše srce
propuh zastore njiše.
Čudna je sudba ova
što tužne nam note piše.
Zmajevi odletješe siti.
Ogrizak osta u ruci.
Liježem,potpuno svjesna.
Nek i mene rastrgnu vuci.
bglavac
edin.kecanovic
