Ja sam, i došlo
je vrijeme..ne želim za njima,moram paziti da mi srce ne otvrdne od
tjeskobnih briga za život,moram paziti da tuđe se misli ne kaleme
na moje,to neće dati ploda..može krošnja biti raskošna i
korijenje duboko..al ploda neće dati,moram paziti da se ne predam
dobroti jer sumnjam u svoje izbore,a u nevolji kad Ga zovem...bojim
se ..da i ne znam zatražiti pomoć ..moram paziti ,moram se
prepuštati al ne biti prepušten..da upravo tako..kao ptica letjeti
al ipak od vjetra u zaklon se sklanjati..moram paziti a opet ne
dopustiti da moj vijek bude ispunjen i proživljen sa velikim očima
i glavom u torbi..umiven zorom proturječja,još jedan um u magli
sumnje,još jedna duša strahuje zbog dijela ..još jedan očaj
cvijeta bez zrake sunca..još jedan čovjek prolazi kroz život.