Zatvaram oči...udišem duboko....
prati me samo melodija stara
Anđeo,moj Pratitelj mili
novu dimenziju za mene otvara.

Tijelo mi tone...nestaje težina
kroz oblake lake prolazimo mi
dok osjećam kako grije me toplina
gledam u plavetnilo ... tražim gdje si ti.

Osam jezera tamno plave boje
podamnom sad leže poput satena
na koje da sletim Anđela svog pitam
Ako pogriješim ...da l' bit će problema.

Prvo je,kaže,Jezero što prašta
Oprostom ga zovu sva zemaljska bića
najčešće posjećen, a najmanje shvaćen
to uistinu bila bi sad preduga priča.

Drugo je , Jezero Sreće...
blista poput sunca što sa neba sja
zašto onda nikoga, ali stvarno nikoga
na njegovoj površini ne ugledah ja.

Treće se zove, Jezero Ljubavi
mnogi vjeruju da njegov su drug
ali prije zarona u unutrašnjost ovu
tuge i mržnje...otpustit' morati će dug.

Četvrtoga Jezera valovi na vulkan mi sliče
iz njega se kotrlja nebeska lava
To Jezero Života poput lava sad riče
Na Buđenje zove one, što Duša im spava.

Peto, šesto i sedmo Jezero
poput jednoga združeni oduvijek stoje
Prošlost, Sadašnjost i Budućnost
u svojim dubinama ljudima sad broje.

I na kraju...pristigli smo
Jezero Tišine čeka...cijelu vječnost dugu
da mu se približi Duša neka
i da otpusti svoju tugu.

Tek kad pristigneš putniče mili
na Jezero ovo...gdje stanuje Tišina
probudit' će se snovi što zajedno smo snili
udaljenost biti će draga ko blizina.

Anđeo se smješi...najslađe do sada
jer doveo je Dušu moju do pravoga puta
slobodna sad letim prostranstvima plavim
tražim Dušu tvoju...
što također slobodna...poput mene luta.