Već liju rujanske kiše
ispiruć ostatke ljeta
ulica kestenovima miriše
pod kišobranom dama šeta
sa žice gledaju laste
poredane u nizu
vrane se voćem časte
jesen primakla se blizu
lišće na granama žuti
dani bivaju kraći
u daljinu zovu puti
plove nebeski jahači
zapletene vjetrovite kose
raširena im jedra
na poklon nose
grožđa prepuna ...vjedra !
obalu miluju vali
oblaci se nadvili tmasti
galebu u čudu stali
ribaru ribe krasti !
pjesničkim muzama
utjeha su zvijezde
orošena trava suzama
i misli što sjećanjima jezde!
irida
bglavac
