K jutru,u suši kraj stručka
Rogoza zlatna i pruća
Sedmoro ošteni kučka
Sedmoro sićušnih žuća
Do mraka je lizala nježno
Tih sedmoro kućića malih
Topli joj trbuh i snježnu
Koru oko nje rastali
A kad su kokoši kroz tmušu
Počele na peć da slijeću
Gospodar mrk uđe u sušu
I strpa svih sedam u vreću
Kroz snježne se nanose krala
Za njim,kad od kuće ode
I dugo je,mreškavo sjala
Površina nezamrzle vode
A kad se vraćala,muče
Ližući šape studene
Žut joj se mjesec vrh kuće
Učini njezino štene