JELA
Stajaše ondje,
Ona,
Uspravna jela,
U večernjem ruhu,
Vlažna I topla
Pod mjesečevim dodirom;
Tirkizna se mjesečeva haljina
Oviše oko njenog struka;
Stajaše ondje,
Ona,
Uspravna jela,
Poput napuštene žene,
Da se u snenoj noći
Budi
I nudi
Mjesecu;
Da joj tirkiznim prstima
Mrsi kosu;
Mjesec ,
Dalek svijetu,blizak samoći,
Što jedina mu igra,
Ljeti ili zimi,
Ljubit’ strastveno I tiho jelu,
Šaputat tajnu samoći;
Da I jelu netko ljubi
S neba
I do neba.
©Walter William Safar