Oduvijek sam obožavala zimu.

Kao što neki nestrpljivo očekuju proljeće

I raduju mu se,

Ja sam tako čekala zimu

I radovala se.

Oduvijek sam obožavala gledati prirodu

Kako se kupa u suzama neba.

Oduvijek sam voljela gledati sunce

Kako blijedi na obzorju

Gledati kako se oblaci nadvijaju nad nama

Gledati kako ptice odlaze

I radovati se čitavom tom nadolazećem mrtvilu.

Oduvijek sam se radovala tuzi kiše,

I sumornosti zimskih dana.

Oduvijek sam voljela gledati kako umire lišće

I dozivati osvajačke pohode vjetra.

Oduvijek sam obožavala zimu.

Možda zato jer se ponovno rađanje činilo mnogo bliže i jasnije Kao da je bilo prisutno u svakom trenu,

U svakoj kapi kiše,

U svakom otpalom listu,

Na svakom ljudskom licu.

Ja sam jednostavno

Oduvijek obožavala zimu.