Oduvijek sam obožavala zimu.
Kao što neki nestrpljivo očekuju proljeće
I raduju mu se,
Ja sam tako čekala zimu
I radovala se.
Oduvijek sam obožavala gledati prirodu
Kako se kupa u suzama neba.
Oduvijek sam voljela gledati sunce
Kako blijedi na obzorju
Gledati kako se oblaci nadvijaju nad nama
Gledati kako ptice odlaze
I radovati se čitavom tom nadolazećem mrtvilu.
Oduvijek sam se radovala tuzi kiše,
I sumornosti zimskih dana.
Oduvijek sam voljela gledati kako umire lišće
I dozivati osvajačke pohode vjetra.
Oduvijek sam obožavala zimu.
Možda zato jer se ponovno rađanje činilo mnogo bliže i jasnije Kao da je bilo prisutno u svakom trenu,
U svakoj kapi kiše,
U svakom otpalom listu,
Na svakom ljudskom licu.
Ja sam jednostavno
Oduvijek obožavala zimu.
bglavac
edin.kecanovic
