Jednom će bez mene
svijet na tren zaustaviti dah,
i šarene boje
prijeći u blato i prah..
Tako bar kažu...
Jednom bez mene,
brijegovi će se kupati
u jezeru sunčevog sjaja
i pjevat će ptice na rubovima
plavog beskraja..
Tako kažu...
Jednom će Majka
raširiti ruke
i sve nevoljene
zaboravljene,
one koje rane još bole
i one, koji ne znaju da vole,
Zagrliti zagrljajem
koji tek svoje dotaknuće čeka
ali to, kažu,
bez mene će biti,
jer je čista ljubav
stanica daleka..
Tako kažu,
bar tako kažu...
Jednom će srca zaboraviti paktove
sporazume, ratove,
uzdignut će se visoko
neki cvjetni, zlatni barjaci duše
i konačno
sve će nekim novim proljećem procvjetati
dok suzne kiše
zauvijek prestanu padati..
Jednom će to biti,
bez mene, kažu,
i neću reći, da lažu,
samo će neznano
u svemu,
lahor moje vječnosti osjećati
jer, bit ću na gozbi
gdje se slavi budućnost
koju ću tek, oslobođena tijela
potpuno doživjeti
tek oslobođena bremena prolaznosti
za sve koji ne znaju
svjesnost potpunosti
proživjeti...