Jednoga po jednog rusim ti mostove
sto vode nasoj kuci.
I kuca nam je sve veci samotar,
i sve rjedje netko amo navraca.
Sjedim kraj tebe, cekajuci
da se okanis cekanja na karavane,
koje stizu s vijestima o Meni;
i s vijestima o ponekomu vaznom,
tko ti u povjerenju moze reci
gdje sam ono Ja.
"Bijela kula", knjiga 95. Zapisala Vesna Krmpotic