napisano: 15.6.2010. u 18.10h
iz 7. zbirke IZBRISANO LICE
Jednog dana kad me pozove Netko da ostavim ovaj plavi raj i kad u harfi života zasvira oproštajna melodija, iz jednostavne gramatike moje duše ispisat ću čudan naslov za period kad sam zauzimala svoje mjesto na ovom globusu, to mjesto što je gorjelo mojom aurom i mojom sudbinom.
Jednog dana kad skinem ovu haljinu života što se troši i polako odlazi svom kraju, nacrtat ću u pjeni čudan pentagram za okvir kad sam disala ritnom ove bijele duše i tamnog srca.
Na tamnoj pučini ovog života zlati se rub onog kraja gdje me nose valovi, skidaju koprenu sa lica, a kompas života pokazuje pravac kretanja točno prema zacrtanoj elipsi.
Još dok iz ružinog grma dopire miris što opija bogove, još dok Mjesec ne zaobilazi moje oči i još dok tvoja duša uranja u moj noćni svijet mašte i snova, bezdan vremena odijeva svoju najsvečaniju haljinu i vodi me kroz noć i kišu prema koridorima svijesti otkud ću se opet vratiti jednog dana i početi pričati svoju priču.
I tog trena, kad odem i kad skinem potrošenu haljinu ovog života, na nebu će zasjati moja zvijezda, gorjet će sjajem i vremenom dok se ne vratim, a kad kroz noć i travu prošetaš u svojim sjećanjima, na oltaru noći pratit će te moja sjena.
Iz te sjene izuzmi onu slatku šifru mog imena i nadaj se, da ćemo se jednog dana opet sresti na sredini puta, u zenitu drugog života, a kad anđeli ispred nas poslože bijele latice naših sjećanja – svanut će jutro boje ruže i počet ćemo opet neki novi ciklus spajanja i razdvajanja.
http://www.digitalne-knjige.com/varga7.php
http://www.webstilus.net/content/view/13863/148/
http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2010/06/1627745911/jednog-dana.2.html
http://shadowofsoul.blog.hr/2015/06/1631951239/jednog-dana.html