Jednog ću dana samo otploviti

Barkom što  sam rukama svojim isklesala

Pučinom se otisnuti i nestati

Krila  dobiti

I poletjeti……

Nebom , kroz oblake kružiti

A onda se raširenih krila polako spuštati….

Dodirnut ću svaki cvijet

I pelud otpuhnuti….

Zanjihati grane krošanja

Plodove njene vam otpustiti…..

Vjetrom ću nošena obići

Sva mjesta za života sanjana

U snu ću vam kosu poljubiti

Po licu pomilovati

Ruku vam stisnuti

I samo se smiješiti…smiješiti…..

Pod nogama vašim u lišću ću šuštati

Tiho, gotovo nečujno šaputati

« Ne tugujte dragi…

Nisam umrla…

Uvijek se ponovo rađam

Kroz plamen svijeće što odsjaj nosi

U vašim očima…