Jednog ću dana samo otploviti
Barkom što sam rukama svojim isklesala
Pučinom se otisnuti i nestati
Krila dobiti
I poletjeti……
Nebom , kroz oblake kružiti
A onda se raširenih krila polako spuštati….
Dodirnut ću svaki cvijet
I pelud otpuhnuti….
Zanjihati grane krošanja
Plodove njene vam otpustiti…..
Vjetrom ću nošena obići
Sva mjesta za života sanjana
U snu ću vam kosu poljubiti
Po licu pomilovati
Ruku vam stisnuti
I samo se smiješiti…smiješiti…..
Pod nogama vašim u lišću ću šuštati
Tiho, gotovo nečujno šaputati
« Ne tugujte dragi…
Nisam umrla…
Uvijek se ponovo rađam
Kroz plamen svijeće što odsjaj nosi
U vašim očima…
bglavac
edin.kecanovic
