Kaže knjiga da svi smo Jednaki
A da neki su Jednakiji
Riječ ta zbori na Životinjskoj Farmi
Ja se još dan danas pitam
Da l' je ljudski vijek podređen
Prošlosti ...

Sudbini ...

Karmi ...

Prošlost ...
U Zapisima već odavno stoji
Ka budućnosti nas pušta
Okovima nevidljivima karike nam broji
Tek što jedna karika otpuštena bude
Druga čvršće steže Dušu ...
Vezuje nas za prostor... vrijeme ... ljude ...

Sudbina...
Ta kraljica moći ...
Prateći nas sad u stopu
Propitkuje ... pomiluje ... pa razdire u noći...
Kao konjanik juriša
Bijesno u galop
Sakrivena ...prikrivena ...jasna kao dan...
Prisutna kad budni smo
Il' tonemo u paperjasti san...

Karma...
I ne znam koliko smo svjesni
Kako uteg stavljamo si sami
Kad smo ljuti ... nemirni... i bijesni ...
Kako osmijeh jedan darovan iz Duše
Prizvati će lahorasti dodir
Koji tugu će da otpuše,
I da svako dobro ... svako zlo ...
U krugu će da se vrti
I da sami smo Gospodari

Života i Smrti...

Kaže Nebo da jednaki smo
I da jednakiji ne postoje
Zašto onda jurišaju mnogi prema moći
Nesretni su dok sve ne osvoje,
I samo za sebe ... i za svoje sutra...
Jer danas ne žive,
Ne razlikuju noći od zlaćanoga jutra
Ja se još uvijek pitam ...
Od kuda sam došla...

I kamo ću stići ...
Jer na Životinjskoj Farmi mjesto nisam našla
Jedrenjak sam što plovi
U drugačijoj priči...

(safiris.blog2007)