Jedna suza
U svitanje zore bilježim za tebe
Riječi što mi dušom teku
Kroz njih još jednom proživljavam sebe
I suze u meni papreno peku.
Papir ovaj primit će ranjenu dušu
Neće jecat, ni glasa neće pustiti
Na sebe će primiti nastalu sušu
On me jedini neće napustiti.
Popit će vjerno sve gorke suze
Obrisat i zadnju kap tih i nevidljiv
Na harfi zasvirat i uspavat muze
U svojoj mekoći neće biti nametljiv.
Sa prvom zrakom sunca
Nestat će riječi u noći tkanih
Pretvorit ću se opet u jakog borca
Upit novi dan očiju širom otvorenih.
Auroraisa
bglavac
irida
