Kao što na izvoru stoji žedno lane
kao što se klas njiše na vjetru
i dozrelo žito prosipa
u toplo srce zemlje
kao što trava zelena,meka
sagiba glavu,pod mojim bosim nogama
kao što leptir jedan,u letu kruži
nad zaspalim cvijećem,u samu suton
kada se sjedi na pragu
i gleda prema rijeci
što protiče,gubeći se u širokom koritu
kao što more doziva galeba
te,on maše krilima
visoko prema suncu
kao što pjesma jedna
sama od sebe niže stihove
kao što slap traži svoj ocean
i kao što vjetar nosi suhi list
visoko iznad krošanja
u samu jesen
tako i mi
prije no što noć raskrili
svoja plava krila
prije no što mjesec zaplovi
poput lađara,vedrim nebom
držimo se za ruke
grlimo se kao stari znanci
dvije duše spojene u beskraju svemira
bglavac
irida
edin.kecanovic
