Zima je.

 

Sve je u bijelom.

Pod nogama škripi snijeg.

Odjekuje dječijih glasova žamor.

Penju se i odmah zatim,

spuštaju na sanjkama niz brijeg.

 

Dolazi Božić.

Dan samo jedan od mnogih,

ali tako drugačiji od njih.

Tad nam se rodio dječak,

slabašan,malen,sa srcem junaka koje

žrtvova za spas nas svih.

 

Božićno drvce na trgu već stoji.

Siroti dječak pred izlogom.

Oskudno obućen, ušiju crvenih

od zime,novćiće metalne,

na malenom,smrznutom dlanu broji.

 

Poklone htio bi kupiti svima;

sebi,mami,tati,sestri i baki,al ,

novćića,eh novćića,tih okruglih

moćnika nažalost,za takvo što,

malo ih ima.

 

U izlogu zaista svega,

poklona šarenih,raznih,

od velikih skupih do onih

jeftinih,sićušnih,za njega pak

ne toliko važnih.

 

Jasno mu bilo je odmah,

od poklona njegovih ništa.

Premalo novaca ima da

pod božićnim borom gomila

lijepa zablista.

 

Tuga  mu obuze lice i suza

kliznu niz obraz.

No u tom trenu on u staklu

umjesto svoga ugleda,ma zamisli,

andjelov odraz.

 

I u čudu zatečen,

usred te gradske vreve

čuo je predivan glas,

-Ti dječaće dobre si duše,

ja ću ti donjeti spas!-

 

I andjeo podiže krilo a

ispod se ukaza dar.

Jaslice predivne kakve su

želili svi, i on i njegovi bližnji,

uvijek kad bi o polnoćki

pogledali pred oltar.

 

Dječakovo lice ozari sreća,

sad hita on kući,zahvalan dragome Bogu ,

što andjela na zemlju posla dole,

pa čvrsto obeća da će od Božića ovog,

redovnito,krunicu svi skupa da mole.

 

A Badnje veće kada dodje od

sreće im svima sijala lica,

sretni su bili svi skupa što

Bog im,dragi,pokloni tu

divotu od jaslica.

                                             

Autor:Bruno Nikolic

http://nibruno.blog.hr

CC SOME RIGHTS RESERVED 

 

 P.S.

ZAHVALJUJEMO NA ČESTTKAMA!!!