Vjetar navlači svoju nestašnu masku
Vihorasto raznosi male cvjetne lati
Sve sklanja se njegovom razigranom prasku
Tu i tamo tlo dotaknu, mirišljave kišne kapi.
Jahačica Vjetra plašt svoj rastvara
Modrogorivi lav širi svoja krila
Energetska zaštita nad njima se stvara
U zajedničkom letu sva svjetlost se slila.
Oblaci se gusti sklanjaju pred njima
Raznoseći vlagu gdje suša caruje
Sunčev dodir donose, gdje vlada teška zima
Lepršavi let kad peludu se daruje.
Jahačicu Vjetra ugledati se može
Dugina čarolija nebom kad zavlada
Vjetrić lagan dotakne, malen dio kože
U noćima ljetnim podno zvjezdanoga hlada.
Uz obalne hridi, u naletima bure
Kad pahulje prve raznose se žurno
Nemirnim nebom oblačići kad jure
Sunce isijava na zalasku burno.
U svakome čudu, niče novo čudo
Jahačica Vjetra u slobodnome letu
I modrogrivi lav zabavljaju se ludo
U našem vjetrom ispunjenom svijetu.
(safiris.blog2009)