Jedna mala muha
stala mi kraj uha
kroz zuj počne plakati
o sebi mi pričati..
Pošto muhe ne volim
htjedoh da je poklopim
al mi nešto čudno
zaustavi ruku
došla mi samilost
na njenu muku..
I počne se jadati
život ispovijedati:
„Stvorena sam
da se branim ružnoćom
dok se pčela brani žalcem
a leptir ljepotom.
Letim tamo
gdje nitko zaviriti neće
umjesto cvijeća
lovim smeće
i kako da me ljudi vole
kad ne mogu biti pčela
i kad bi htjela..
Ljudi gledaju formu
ljudi vole normu,
ljudi se hvataju za vanjštinu
a ne gledaju suštinu,
na prvi pogled oku ugodan
oni tako lako padaju
i od silne opčinjenosti
često nastradaju.
Generaliziraju
analiziraju
ali samo do jedne točke
gdje će biti sigurni
da će biti spašeni
od mozganja do jaja
od uvida do kraja..
Kad bi samo znali
koliko im fali
tek bljesak mali
tek koja zagubljena daska
u glavi koja je maska,
shvatili bi da netko
treba i ružan biti
po smeću kopati
u đubretu spavati,
jer ja postojim kao takva
da čistim tlo
od gadosti koja lijep krajolik kvari
prirodni čistač ja jesam
ali to čovjek ne može da svari..
Pa se često pitam
da li sam ja to što jesam
da li sam ljudsko biće
ili muha,
svijet se začas može promijeniti
i naopačke okrenuti..
U carstvu novom
možda bih pametnija kao čovjek bila
jer sam svoj život muhe
do kraja ispunila..