Ja u paklu

oko mene vatra gori

hodam po staklu

nešto mi đavao govori:

Na pravo si mjesto došla

ovdje zime nema

u raju su svi budni

ovdje se samo drijema

tu su svi pjesnici

jer ljubili su mnogo

bili su  na zemlji  nesretni

šta sam drugo mogao?

Imaju puno grijeha

Za raj oni nisu!

Zagrcnem se od smijeha

I povičem

ma gdje su... gdje su?

Ugledam Jesenjina

nasmijana lica

Neruda još o ljubavi sanja

Kraj mene proleti

Duh ... kao ptica

Vrag ga sa vilama ganja

Stani... povikah glasno

ne diraj mi mog poetu

To je TIN

najveći poeta na svijetu

Vrag vile odloži

I kraj vatre sjede

Samo tiho promrmlja:

Tko tebe ovdje dovede?

Udahnuh i odgovorih:

Ja sam došla sama

Malo prije reda

Na zemlji je tama

Ovdje bar je sjena vatre blijeda

 A i društvo mi drago.. milo

 Smijem li vraže

Sjesti u tvoje krilo?

Vrag me čudno pogleda

 I vatru bolje raspiri

A zatim glasno reče:

Raj i pakao ne postoji

Već samo kolo života

Što neprestano se okreće!