Ječim i hodam kroz vatru.
U bol uranjam. I jecam.
Čekam da iz zemlje izmile listovi od srebra.
Ne znam tko mi je srce darovao.
Gdje ga nađoh.
U čijim prsima sam začet.
U kojoj studenoj vodi Bog žednog pogleda
traži moju sliku.
Ja sam more.
Crvena ruža što leprša.
Modre mi oči nisu više modre.
Ni stabla maslina više ne sanjam,
jer znam da mrtvi ne bi više
za život ništa svog dali.
Zaluđeno gledam na stotinu strana.
Na čijim koljenima šapćeš o proljeću ranom.
I gdje završava svaki dan što prođe.
Je li ga noć na ponoćnoj gozbi popije u vinu.
Kameni križ na grudima.
Čeka li netko još moje usne.
Ptice ponavljaju zaboravljenu pjesmu.
Daljina nestaje u snijegu.
A ti mi noćas opet nisi došla.
bglavac
edin.kecanovic
