Ja sam rijeka koja se ruši u svojim slapovima

Rijeka koja te zove svojim tokom

Da se odmoriš na njenim obalama,

Da staviš umorna stopala

u njene hladne vode.

Ja sam rijeka koja te zove svojim šapatom,

Da uroniš svoje tijelo

Kao ožednjeli stranac

Lice u vodu izvora.

Ja sam rijeka

koja traži svoje ušće,

a ti si ptica koja se u meni ogleda

zaljubljena u svoj odraz.

Ti si stablo koje raste na mojoj obali

I traži me korijenjem.

Ti si dijete

Koje je vrtlog ove rijeke

Odnio daleko od majke,

Riba uhvaćena u mrežu

Koju je ostarjeli ribar

Bacio na moje dno,

Ti si cvijeće ovih obala

Koje zalijevam.

Ti si izvor i ušće ove rijeke,

Njen jedini početak i kraj!