Ja sam glas,

koji bez ijedne riječi

progovara tišinom

stvorene ljubavi

začete u Srcu

 Nerođenog...

 AH MI, LE SA

 KE min; MAH KE MIN SA..

 Šapatom daha vilinskog

 utisnutog

 u pore cvijeta,

 u zelenilo hrastovih krošnji,

 u tanani baršun, krila

 leptirovog..

  Ja sam odjek

 koraka onih

 koji svjetlo pronose,

 kroz hramove vode

  etera,

 zemlje

  i vatre...

  Tišina je

  dom moga postojanja..

  Luč imam,

  ali rasipam je,

 kao prah

  po sagu tame

  ovoga svijeta...

   Spajam nebo

  sa još većim nebom,

 da Zemlji istkam veo

   za najljepšu svadbu

  vječnosti...

 Ja sam Ona

 koja nikad ne napusti

 tlo Zemaljsko

 iz ljubavi

  da zauvijek

 nastane Ljubav...