Ja nisam pjesnik
ako me čitaš kao dijete
i ne sjetiš se stihova ovih
kad postaneš starac,
u neizbježnim vremenima sjete.
Ja samo želim da te dirnem,
notama srca te budim
i svoju toplu riječ
kao topao doručak ti nudim.
Ali ja pjesnik nisam
ako nisam melem rani
i za dušu ti hrana
kad ti na prozor sleti
zloguka crna vrana.
Ja samo piskaram
i tratim uludo vrijeme
ako pjesme ne ostave u tebi
snove i ljubav,
same dobrote sjeme.
Da li sam zaista pjesnik
ili tek bezimen sluga Dobriši i Tinu
kazat’ će samo vrijeme
nad mojim grobom
kad mnogi dani minu.
bglavac
edin.kecanovic
