Osjećam kao da sam se tako dugo nalazila

U nekoj kutiji

Koja je bila tako čvrsto zatvorena

S toliko brava zabravljena.

I bezbroj ključeva koji su se pogubili,

A svaki od njih otključavao je svoj katanac

Na bezbroj lanaca

Kojima mi okovaše ruke i noge.

I onda jednog dana…

I to baš danas

Jednostavno sam izašla iz svoje tamnice,

Išetala do svijetla, do slobode.

I danas, nakon vjekova tišine

Osjećam se kao da ću se rasprsnuti od siline ideja

Koje su u meni

I tako grčevito i one žele van

K svijetlu, k slobodi.

Žele van iz mene,

Iz tamnice mog tijela.

Imam toliko toga učiniti,

Toliko je ideja.

Bezbroj, bezbroj u meni;

Kao da se množe,

Roje iz sekunde u sekundu.

Imam toliko toga reći,

A tako malo vremena

Da bi se sve izreklo

I tako malo ušiju

Koje bi čule.