Osjećam kao da sam se tako dugo nalazila
U nekoj kutiji
Koja je bila tako čvrsto zatvorena
S toliko brava zabravljena.
I bezbroj ključeva koji su se pogubili,
A svaki od njih otključavao je svoj katanac
Na bezbroj lanaca
Kojima mi okovaše ruke i noge.
I onda jednog dana…
I to baš danas
Jednostavno sam izašla iz svoje tamnice,
Išetala do svijetla, do slobode.
I danas, nakon vjekova tišine
Osjećam se kao da ću se rasprsnuti od siline ideja
Koje su u meni
I tako grčevito i one žele van
K svijetlu, k slobodi.
Žele van iz mene,
Iz tamnice mog tijela.
Imam toliko toga učiniti,
Toliko je ideja.
Bezbroj, bezbroj u meni;
Kao da se množe,
Roje iz sekunde u sekundu.
Imam toliko toga reći,
A tako malo vremena
Da bi se sve izreklo
I tako malo ušiju
Koje bi čule.
bglavac
edin.kecanovic
