Znaš li koliko je teško bez tebe biti,
koliko su dani dugi i noći hladne?
Znaš li koliko sam te željna
i koliko su moje usne tebe gladne?
***
Vrijeme se nagomilalo brzinom svjetlosti
u meni kao da je još jučer sve bilo.
Ljubav, radost, sreća,sve u jednom dahu,
nestalo je u hrpi suza, prokleto i gnjilo .
Ne želim vraćati stare dane
ni uspomene gorke,trpke do bola.
Želi kist umočiti u zaborav
i poljubit horizont sa starog mola.
Još u meni ima odjeka moje izgubljene duše,
nisu baš zamrli svi vjetrovi .
Na starom molu uz krik galeba,
zatvorit će se Hadovi grobovi.
Dosegnut ću opet svoju nutrinu,
osjetit smijeh razigranih sirena,
toplinu valova,bestežinsko stanje ptice.
Bit ću s Bogom izmirena.
Auroraisa