Izdajico srca moga

 

Lagao si od dana kad smo se sreli

da si slobodan od druge žene, droge i alkohola.

Htjela sam ti vjerovati da si istinoljubiv

da ćeš znati voljeti voljenu koja voli.

Vjerovala sam da znaš što je ljubav,

a ti mi tek rastrzanu dušu pokaza.

Shvatih da o ljubavi neznaš ništa

osim da je najljepša u erotskoj ekstazi.

Htjedoh ti pokazati i dugačiju ljubav

odanost, vjernost, povjerovanje, poštovanje,

a ti me za sluškinju sebi pozva

da se lažno u tvom domu predstavim,

u sitne sate da ti dođem, kad me nitko ne vidi,

k'o priležnicu da ti hladan krevet ugrijem.

Shvataš li svoju izdaju?

Šta ti znaš o izdaji izdajico?

Ne možeš me izdati više

nego li sam ja izdala samu sebe.

Izdala sam sebe kad sam se podala tebi

vjerujući u tvoju iskrenost i poštenje.

Šta ti znaš o iskrenosti i poštenju?-

kad ti je preljuba u krvi zapisana.

Predao si se strasti gubitničkoj

žaru požude u zagrljaju muškarca i žene.

Nadala sam se da možeš biti drugačiji

ispravan, vjeran, nježan, ljubazan, nesebičan...

Izdao si ideale o kojima maštaš,

a nisi shvatio da su ti nadohvat ruke.

U duši ti je ostala osvetoljubivost

za sve laži, prevare i ostavljanja.

Uzalud čezneš za stalnom ljubavlju

dok ti ljutnja i razočarenje put utiru,

a tvoja istina neotkrivena spava.

Kompeziraš svoje nesavršenstvo kućom i autom

loviš ribe na mamac njihove ljepote,

a svoju ljepotu u njedrima skrivaš

daleko od pogleda svoje napaćene duše.

Ponizno klečiš očekujući milinu i nježnost

za svakodnevnim toplim zagrljajem,

osjećajem da je nekom stalo do tebe,

a ne novaca koje u džepu skrivaš

u velikom domu koji zjapi prazan.

Strah te je podijeliti ga s nekim beskućnikom,

pa beskućnik i sam postaješ

dok krevet netko drugi za tebe prostire.

 

Nisi izdao mene, tek toliko da znaš.

Odavno sam naučila voljeti sebe

u svakom biću koje sretnem.

Izdao si muški rod, porod koji ti je vjerovao,

izdao si majku svoje djece,

zašto ne bi i druge žene, žrtve u tvom nizu?

Tvoje nezadovoljstvo i gorčina nezasitno truju

svaki površni odnos u koji uđeš.

Predsatavljaš se lažnim šarmom

osmijehom glumca na pozornici života.

Šarm ti ne prolazi kod mene,

ni glumiti meni ne možeš,

volim te takvog nesavršenog.

Neprihvatanje sebe, najveća je izdaja.

Tu poruku ti na rastanku ostavljam.

Kajanje ti neće pomoći, ni suze usamljeničke,

ni nadanje da te ljubav iza ugla čeka

dok troma koraka prema njoj žudiš.

Na trenutak ćeš se povremeno prisjećati

neuhvatljivog fluida koji nas spaja,

istine da jednom si bio blizu savršenstvu

nadao se njegovom dohvatu,

a dohvatiti ga nisi mogao.

Učinio si zločin, a neznaš to.

Vraćaćeš se na poprište njegovo

tražeći život koji si negdje izgubio,

a pronaći ga nećeš dok ne pronađeš sebe.

Ti postojiš u meni, a prići mi više ne možeš

dok milosrđe moje oprost ti ne pruži.

Savršenstvo postoji u drugom čovjeku.

Ti ga prepoznaješ u erotskoj ekstazi,

a ja ga prepoznajem u tvom postojanju.

Moje srce te tiho s nadom slijedi,

izdaje se ne plaši a o ljubavi ne mašta.

Ono voli izdajnike, gubitnike, nestretnike,

koje nitko ne voli i koji voljeti nisu naučili.

Ime moga srca je istina.

Kad čuješ ovu riječ u svom srcu

tada ćeš svoje srce i mom prepoznati.

Sebe ćeš zavoljeti i voljet ćeš mene!

Grlit ćeš svijet svojim postojanjem!