Ja sam izbjeglica
iz besmisla
zovu me
u progonstvo ptice
ležaj na bijelom oblaku
spremam
maske skidam
tražeći
svoje pravo lice
pogledi prazni
užurbani prolaznici
mog života
osmjesi lažni
skrivena od mene
ljepota
izbjeglica iz besmisla
stranac na planeti
ispuhujem
cvjetove maslačka
za mene
ne važe pravila
pretvorena u ništa
ostajem samo
mala točka
na obzorju svemira
možete me naći
ispod lišća
sanjivoj se krijesnici divim
probuđena
u budućnosti živim
ja sam izbjeglica
iz besmisla
vjetroviti su moji dvorci
polomljena prijestolja
kraljica bez krune
zamatam davna sjećanja
u plavi plašt
ponoćne lune
a u meni same zvijezde
pehari do vrha ispunjeni
sjajuć zlatnu svjetlost sunca
prkosim vlastitoj sjeni
irida
bglavac
