Sanjala sam noćas groblje napušteno
sa uvelim bijelim krizantemama
i ugaslim svijećama
i nečijim zaboravljenim stopama
u mekom blatu
koje nikamo više nisu vodile
I vidjela sam umorne,stare žene
u crnim maramama
kako odlaze odande polako
i svečano,brišući pokoju suzu
i htjela sam ponijeti njihov križ
na svojim leđima
ali,ponestalo mi snage
Već se spuštala noć
sa produženim sjenkama
ravnodušnih čempresa
dok je u meni tiho jecala
rastrgnuta tišina
kao ranjena,pripitomljena životinja
i ja samoj sebi postajala
daleka i strana
a križevi su stajali tamo
crni i teški,kao izazov životu
bglavac
irida
edin.kecanovic
