Iznad tamnih voda leti tvoja duša, ali kasniš na otkrivanje tajne. Pripremala sam se u samoći za tvoj dolazak, učila sam tajne iza zatvorenog oka, tumačila sam ključne dijelove i brzopleto bilježila odgovore, koje su mi tajne govorile. Vraćala sam se među žive. Bila sam umorna od umora i nekog neobjašnjivog hlada tih dana. Neke ptice su odnijele moje vrijeme kroz vrata što se otvaraju sa dalekog zapada, istoka, sjevera i juga. Sjećanja su živo govorila neusklađenim mislima, a tvoje oči su me grijale iz daljina iza kojih si mi pokucao na vrata. Opet me te daljine dozivaju u hladne dane, ali još toplije srce. Obećanje bez smisla ili smisao bez obećanja trguje riječima kao grožđem i važe ga na vagi života te zabavlja ljude na tržnici. Razmaženo hodaš kroz moj život i moj dom, vidiš najmanje potrese moje duše, ali te kriju sjenke disanja kojeg mi daješ na kapaljku. Pokrivaju me plave oči iz prikajka, tajnovito se približavaju i stvaraju novi svijet bez ljudi. Osjećam se blaženo s tim očima na sebi i ne dam da tu raskoš pomuti netko tko stoji na izlazu prema stvarnosti. Niz kožu u noć odlazi med i zna da će jednog mladog jutra potopiti posljednji puta zamućeni izvor.