Iz zgusnute naplavine vremena,
izranjam sebe
i svoju obnaženu tajnu
koju sama od sebe skrivah..
Samo ti je znaš,
bez imena
i bez pravog lica...
Sjeti se,
pa probudi moja sjećanja
amnezijsko čudotvorna
blještava u svojoj odsutnosti...
Dušo duše moje,
ja sakupljam komadiće zlatnih ljuski
koje si na hridi ostavila
u potrazi za onim
koje ti samo moja zaključana sjećanja
mogu pokloniti...
Otvori me do kraja..
Stisnuto vrijeme u samrtnom hropcu
žudi za beskonačnošću...
Tajna se u imenu mojem
od postanka krije
sanjajući tvoj portal svjetlosni
i kaplju amrite iz oka tvoga
dubokoga..
Sada je to samo tvoja suza
a bila je treptaj
u zagrljaju Jednoga
kroz nas oboje...
Neshvatljiva čežnja
zaustavlja me
u hodu prema drugima
a samo ti
držiš moj kraj
i moj početak..
Tajna života
tek sada nas želi sastaviti
a pred vratima smo
koja će nas možda
vinuti u beskraj izgubljenosti...
Ja slijedim tragove tvoga bitka..
jedino oni su ostali vidljivi
u varljivoj pustinji prolaznosti..
Nitko ne može shvatiti put našeg sastanka
ni način našeg davnog rastanka.
Ovdje smo da se zauvijek pronađemo
i zauvijek jedna drugu podsjetimo
odakle je potekla
prva kap naše duše
i koji je put
do oceana
u kojeg ćemo ponovo uroniti...