Negdje,između surove tišine

 i prošlonedjeljnih

 Trinaest stotina tisuća propovjedi;

 Negdje između

 Kalvina na Kristu (Bog nam pomogao!) i guštera;

 Negdje između viđenja i govora, negdje

Između naše okaljane i prljave bujice riječi

I prve zvijezde,

dok veliki noćni leptiri lepršaju

Oko cvjetnih duhova,

 Leži slobodan prostor gdje se ja, ne više ja,

 Ipak sjećam

 Ljubavne noćne mudrosti druge obale;

 I, osluškujući vjetar, sjećam se također

 One druge noći, prve mog udovištva,

 Besane, a u mraku smrt do mene.

Moja, moja, sva moja, neizbježivo moja;

Ali ja, ne više ja,

Na tom slobodnom prostoru između mojih

                                              misli i tišine

Vidim kako sam sve što sam imala i izgubila,

                                              radosti i tuge,

Kao encijan cvjeta u alpskoj travi,

Plav, neoskvrnut i otvoren.

                                    (A.Huxley-"Otok")