Fine misli klize kroz prostor i dijele me od tebe, odnose onaj izdisaj s usana namijenjen samo tebi.
Mirna su ovo vremena, unutar sebe otkrivam se uvijek na istom mjestu, ali tako različita.
Nisam odbila naklonost noćne tame, da mi se lagano penje uz tijelo i obavija me kao meka plava haljina, padala je po meni u nepravilnim naborima i sakrivajući otkrivala veo iza kojeg se krila istina.
Na nekom kraju planete pomaknuo si ruku i vibracija je došla do mene, u svakom trenu padaju po meni tvoji uzdasi, u svakom snu ti si taj San.
Dočekujem svaku tamu svake noći, Svjetlost mi još uvijek presijeca te bolne oči i bez navika o svjetlu učim iz tame sve svjetlije i svjetlije nijanse svjetlosti.
pjesma je iz moje 1. zbirke "SJENA DUŠE"