Fine misli klize kroz prostor i dijeli me od tebe, odnosi onaj izdisaj sa usana namijenjen samo tebi. Mirna su ovo vremena, unutar sebe otkrivam se uvijek na istom mjestu, ali tako različita. Nisam odbila naklonost noćne tame da mi se lagano penje uz tijelo i obavija me kao meka haljina od plave podatne tkanine. Padala je po meni u finim naborima i sakrivajući otkrivala veo iza kojeg se krila istina. Na nekom kraju planete pomaknuo si ruku i vibracija je došla do mene. U svakom trenu padaju po meni tvoji uzdasi, u svakom snu ti si taj San. Dočekujem svaku tamu svake te noći. Svjetlost mi još uvijek presijeca te bolne oči i bez navika o svjetlu učim iz tame sve svjetlije i svjetlije nijanse svjetlosti.
bglavac
irida
