Kol'ko nisko idemo, može li uopće niže možda nam se dig'o zanos al' standard nam se ne diže dani ponosa i slave i minusa na tekućem mi ne živimo, mi preživljavamo sta ostavljamo našem budućem naraštaju dugove, račune, rate kredita nas guše a nemamo ni kune kombiniramo kako odgodit' plaćanje bar za desetak dana jebo život kad na karticu se kupuje hrana di smo sad, stara štednja se otopila ošla na ono bitno pojela se i popila bez svega smo ostali prenaglo nas je pogodilo ko uopće zna što se to prek' noći dogodilo Koga da pitam, brate ko će mi dat' odgovore reci bilo šta osim da je moglo biti gore Sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari nestali u brojkama brojke ko snijeg okopnile dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile i di smo sad napokon mirni, napokon slobodni, napokon u svojoj državi al' sad smo siromašni dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao al' usput se našao domoljub veći od nas pa pokrao sav višak radili, al' nisu nas cijenili mjesecima čekali da plate trud što smo ulozili di smo sad, opet sve ispočetka za kol'ko nisko idemo od ponedeljka do petka kol'ko danas vrijedi naš rad imali smo, sad nemamo, di smo sad Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je izbrisan koga da pitam, brate ko će mi dat' odgovore reci bilo šta osim da je moglo biti gore I di smo sad (di smo) jos čekamo bolje sutra možda naivno se nadamo istim stvarima dok iznutra cijeli sistem zakazuje nema pravde da nas štiti nema poštene vlasti, sve sami konvertiti obećanja su jeftina a život je tako skup pa su uzor kriminalci šta ćeš, nije narod glup hoće standard, hoće lovu, hoće živit', hoće sve a to čekaju i čekaju i čekaju i popizde jer nema smisla, režije su visoke minus je preduboko sve to traje predugo, narod puk'o jedni kukaju što jučer bilo bolje je neg' danas drugi divljaju, galame dok ih puca nacionalni zanos i pitam te, pitam te di smo sad dalje radimo na crno ispod cijene, al' do kad ko će vratit' dostojanstvo, ko će platit' punu cijenu dat' nam tol'ko kol'ko vrijedimo da stvari jednom krenu više gubimo strpljenje, samo brojimo probleme sve što imali smo nemamo i teško nam je breme pa na kraju svatko zapita se kolko nisko spao sam pa kako onda ostat' ponosan I reci mi da smo mogli promijeniti svijet reci mi, molim te i da ce djeca što dolaze imat' nasljeđe za ponijet' i reci mi da nismo sve dobro uništili reci mi, molim te i da ću moci mirno spavati od savijesti Reci mi da možemo izgraditi da nije prekasno i ako zakažem daj mi snage stvorit' nešto prekrasno i već sutra volio bih otvorit' oči pa da budem zahvalan al'ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan