Kad sam vidio kako su svjetle magle
u daljini
i kada sam čuo što govore šume svojim
lišćem
koje se uvijek mjenja
i vrhovi planina koji su izgubili zelen
i ljepotu
ali stoje mirni,goli i vječno jednaki
kada sav vidio neumoljiv
i dostojanstven hod sjene i svjetla
po dolovima ispod mene
i osluhnuo im glas,u krvi mojoj
uplašio sam se tajnom
i zaprepastio pred snagom otkrića
koja je dana čovjeku
Uvidio sam da ću biti
loš govornik i nepouzdani svjedok
Zastao sam časak,i bio sam malen
i sam sa nezrecivom tugom
svjetlih,kratkih dana
koje samo čovjek poznaje
Ćutio je Bog i svijet
bglavac
irida
edin.kecanovic
