I dok siva koprena kiše lebdi iznad usnule panorame moga grada, potražila sam istinu u srcu i rekla joj: „povedi me večeras“.

Kao stihovi jedne davne melodije, vezala sam istinu uz svoju dušu i uvijek je umatam u velove istine, provlači me kroz katakombe čudnih lažljivih ljudskih odnosa, satima mi pokazuje svoje zlatno lice i dokazuje mi da jedino takvim pristupom vežem svoje srce uz Božje postojanje.

Istina ne može čekati niti jedan trenutak, ona je kap u mraku, ona je zlatna zraka Sunca u praskozorju.

U svakakvim razgovorima mene i mene, istina je ta, koja je na kraju dala svoj žig i mom postojanju.

Znaš da sam ti otvorila dušu, svoj život sam razasula po bijelom stolnjaku u onom restoranu kad si me pozvao na piće.

I dok je ljetno Sunce pozlatilo tvoje plave oči, na moje se uvukla neka sjena.

Spustila sam pogled i tad sam vidjela svoje oči.. nepovjerljive prema sebi samoj... zar se to meni događa?

Poslušala me istina i povela me te večeri u šetnju života.

Potražila sam te noći istinu i ona mi je uzvratila pogled ogledajući se u tvojim plavim očima.

Iz trapezastog oblika, bol se zaokružila, ispunila prostor i – nestala.

Istina ne može čekati niti jedan trenutak, a posljednje zrake Sunca su mi pokazale, da ipak najviše vjerujem – sebi.

„Povedi me večeras“ završava svoje lagane tonove, a ja polako završavam svoju večerašnju misao.

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

 

iz knjige: "Sjena duše", 2003.-2011. ISBN 978-953-7673-60-4