KADA POGLEDOM PROŠETAM NEBO,
OLUJA MALIH DIJAMANATA JE SVE ŠTO VIDIM.
TO NIJE NIŠTA DO GORČINA,
NEŠTO MALO OPIPLJIVIJE OD DIMA,
ETERIČNIJE OD DUŠE.
SVJETLO I ZVIJEZDE, NIČEGA NEMA.
ZVIJEZDA KOJU GLEDAM,
UGASILA SE VEĆ ODAVNO.
MOJ POGLED UPEREN VISOKO,
VIDI NEŠTO ŠTO JE NIŠTA.
POGLED SE GUBI U PRAZNINI,
U PROSTRANSTVU NEBESKOG MRAKA.
U OČEKIVANJU SAM NOVE ZVIJEZDE,
MOŽDA DAVNO ROĐENE.
NEKO NOVO SVJETLO
DOSEĆI ĆE MOJU DUŠU.
MOJA VOLJA ISŠĆEKUJE,
MOJ UM ŽELI VIDJETI.
VAN DOMAŠAJA OČIJU I POGLEDA,
TRAŽIM NEŠTO ČEGA NEMA
ILI SAMO ODBIJAM VIDJETI.
KADA SE TO ŠTO OČEKUJEM DESI,
PRIKAZATI ĆE SE NAJLJEPŠA,
NAJSVIJETLIJA I NAJBLISTAVIJA ZVIJEZDA.
ISTINA...
irida
bglavac
