Zarobljen trenutak u vremenu

na Kaštelu otpale kazaljke stare ure

osmijeh Julesa Verna

urezan u kamenu

sunčan dan

 nestalo bure

 koraci što se susreću

 kroz prostore vremena

zidine starog Pazina

kameni okrugli stol

 i sjene davnih župana

što ispijaju vrčeve rujnog vina

među  granama stoljetnih ladonja

zarobljen trenutak u vremenu

pjesma od davnina

horde Atilovih jahača . zapjenjeni vranci

slomljeni mačevi i potoci krvi

obrasle zidine kao zloslutni znaci

umire posljednji tko nekad bio je prvi

na starom tornju zvuk zvona

u molitvi sklopile se ruke

spali su stoljetni okovi

u šumama vile zasvirale

na svoje tanane strune

spavaj voljena Istro

sklopite oči umorni težaci

pokorili vas nisu silni osvajači

Mirna svojim koritom i dalje  teče

a tamo nad Motovunom

Veli Jože se grohotom smije

 niče bosiljak… sitno mirisno cvijeće

zvuk sopela i roženica

 polijeće u nebo raspjevana ptica

bura zastala

sunce ogrijalo nam lica