EDGAR ALLAN POE (1809-1849)

Amerika

 Annabel Lee

 

Prije puno i puno godina,

  U carstvu kraj mora to bi,

Djeva je živjela,koju su zvali Annabel Lee;

S tek jednom je živjela mišlju.

  Da voli, i da se volimo mi.

 

 

Bio sam dijete i bila je dijete

  -U carstvu kraj mora to bi-

Al više neg ljubavlju mi smo se ljubili,

  Ja i Annbel Lee-

I zbog toga nebeski krilati serafi

  Bili su zavidni.

 

I to je razlog,što jednom davno

  -U carstvu kraj mora to bi-

Vjetar se spusti iz oblaka,noću,

  Sledivši moju Annabel Lee.

I došli su plemeniti rođaci njeni,

         Meni je oteli,

Da je zatvore u grobnicu tamnu

    U tom carstvu što kraj mora bi.

 

 

Zavidjeli su nam anđeli sa neba,

         Ni upola sretni ko mi-

Da!To je razlog (kao što znaju

U tom carstvu kraj mora svi),

Što noću je vjetar iz oblaka došo

I sledio,ubio Annabel Lee.

 

 

Al ljubav nam je bilo jača od ljubavi mnogih

         Što stariji bili neg mi-

         I mudriji neg mi-

I niti anđeli,gore na nebu

         Ni podmorski demoni zli

Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše

         Lijepe Annabel Lee.

 

 

Jer mi ne bljesne mjesec,da sne ne donese  

         O lijepoj Annabel Lee;

Kako zvijezde se stvore,vidim kako gore

         Tek oči Annabel Lee

Tako leži pored svoje drage do zore

Svoje drage, - drage, - života i mlade,

         U njezinoj grobnici uz more

         U njenom grobu uz šumorno more.