Jednom sam bila u centru tvog bića, izgovarala sam riječi ispod tvoje kože, ljubio si me u sebi duboko i nježno. Gledala sam tvoje težine, strahove…. gledala sam tvoje bljeskove, tvoju tamu…Sanjala sam tvoje snove. Nisam imala sjenu. Imala sam centar sebe u tebi. Prošao si kroz uska vrata mog života i u toj pustoši smo zaplesali ples sjena, koji i danas traje…Raširio si ruke i odletjela sam ispod tvoje kože, u bijeloj izmaglici kao prozirnoj haljini. Sad unutra nema ništa. Objavljuješ mi se povremeno. Podsjetiš me povremeno. Želiš li povratak? Ne znam. Promiješano crno vino sa hladnom vodom cijedi se niz tvoje usne i daje mi povoljne koridore za povratak….Pogledom si mi svjedočio koliko ti nedostajem…pogledom si me natopio svojom ljutom tugom, pogledom si sazrio u toj vječnoj kući progonstva, pogledom si me odveo u svoju pustinju gdje kao mistik provodiš svoje vrijeme u sebi…Čula sam taj tužan krik tvoje duše i pokušavam opet dodirnuti taj dio u sebi…

http://shadowofsoul.blog.hr

http://www.blogoye.org/ShadowOfSoul/