napisano 17.4.2012.

 

Danas je dan za paljenje plamena životne radosti.

Danas je dan kad sam se izvukla iz suptilnih mreža sanjara zvijezda što ih je bacio sinoć u moju dušu, a mene je probudio titraj srca, koji je preskočio svoj poznati ritam života.

Odvest ću te ujutro na trg ptica, gdje ćeš u toj životnoj igri ponovo postati skitnica i mistik, lutalica i ljubavnik.

Povjerila sam ti ostatak mog života, zaustavili smo se na trgu ptica i obećali jedno drugom.
Iako u mojim konsonantima nema hladne oštrice poricanja, znaš da u jednom trenu odlutam u tamne koridore moje zamršene poezije i zamjenjujem se sa nekim likom koji još uvijek luta tim pustim stazama.

Mjesecom obavijena, još uvijek zalutam u te poznate, snovima obojene duboke koridore moje podsvijesti, znajući da me negdje među zvijezdama čekaš pa iz mora snova pružaš tanku srebrnu nit za povratak u svijet živih.

Uzalud zazivam druidsko proljeće, uzalud kradem Mjesečevu elipsu kretanja oko ovog globusa, uzalud krećem na puteve bez povratka.

Longinovo koplje još je uvijek usamljeno u tkivu duše, otkud ponekad poteče bol, tamna kao noć i jasna kao plavi odsjaj dalekih očiju što samuju na kraju svijeta postojanja.

Iznad dubokog jezera zabulde lebdi misterija njegove osamljene duše, dok se ta mrtva voda ne zasiti sama sebe i potone u ponore oštrog konstonanta uzaludne riječi ne vjerujući ni sama sebi.

Završavam ovu filozofsku šetnju nečijim prošlim životom i u ovo rano jutro zanosim se sirenskim pjesmama iz dalekih sfera bez zabluda da će me odvesti tamo gdje sam nekad živjela ispod Mjesečeve svjetlosti.

 

 

http://shadowofsoul.blog.hr/2012/04/1630676431/ispod-mjeseceve-svjetlosti.html