Iskrenost je kao razigrani vranac
Galopira sviješću tražeći jahača
Pronalazi ga najčešće u obliku stranca
Koji se u duši igra potajno skrivača ...

Izvlači na vidjelo sve skrivene namjere
Kopitima udara u otvrdnulo blato
Propitkuje unutrašnjost ima li još vjere
U ljubav i istinu, najsvetije zlato ...

Preskače sve prepreke, usamljeno gazi
Preko labirinta laži orkanski preletava
Zamahuje grivom smjelo , i na put svoj pazi
Jer na tom se putu mnogo toga dešava ...

Koliko je licemjerja u riječima skriveno
Toliko je duša maglom zavedena
I ne znajući zašto tijelo znojem je obliveno
U žilama kad teče krv od laži ledena ...

Iskrenost je kao razigrani vranac
Galopira sviješću tražeći jahača
Godinama ostaje ljudskom biću stranac
U preriji života što Iskrenost ne shvaća ...

(safiris.blog2008)