Probudih se jutros
u sam osvit dana
po navici je potražih
onako bez plana
nigdje je nema
gdje li se skrila
možda još drijema
u krilima leptira
ili je pobjegla
kad stigle su rode
pa sad lebdi
kao duh
tik iznad vode
noću osjetim
kako kroz prozor
me gleda
sa mjesecom žutim
sanje mi raspreda
na uho mi šapne
niže riječi
u me kapne
dušu izliječi
kistom punim boja
oslikava li cvijeće
možda put neba
sa pticama polijeće
kao da se igra
budeć u meni dijete
božanska je to igra
dar svakog poete
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
846
OD 14.01.2018.PUTA