Kad me dotakneš anđeoskim dahom
moja duša među zvijezde poleti
zasipaš me slikama, zvjezdanim prahom
vesela bivam, oduprem se sjeti
U kojim dalekim prostorima bivaš
a onda u trenu uđeš u mene?
Da li na bijelim oblacima snivaš
tjerajuć daleko sve tamne sjene?
Kraljice inspiracijo, srce mi puniš
ljubavlju, svjetlom i mirom
i glavu mi krunom čežnje kruniš
prekrivaš me svojim plavim krilom
U nepoznate predjele me nosiš
iza ljudi i iza svih oblika
na mene kao rosa jutarnja rosiš
darivajuć mi mozaik prekrasnih slika