Ja više ne spavam..

Noći moje

pretvorile su se u traženje  konačnoga tebe

koji mi bježiš ispred pogleda

kliziš kao pijesak pustinjski kroz prste

dok ja tražim vidokrug tvoga bića...

Tvoje usne, kojima si šaptao moje ime

zaklinjao se, vjernošću,

u nekom vremenu davnom

koje sad potpuno drugačije postoji?

Nema obmane

samo istina prisjećanja...

Još te tražim u zadimljenim barovima

još koračam popločanim ulicama

izglačanog kamenja

od silnih koraka

eonima iskoračanim...

Neptun grli veneru

dok ja lovim Aresa

da Kralja mora pobijedi

i ocean svojom vatrom zarobi..

Proklete zvijezde

ili ures sudbine duše?

Svejedno...

Ja znam da ćeš doći...

Moja nesanica

tvoje ime

kroz tamnu noć

doziva...