Kap .. po... kap..
nestaju čežnje
ispisalo nebo jato ptica
na mokrom staklu
otisnut odraz
nečijeg lica
jesen se sluti
na putevima
list...po...list
raznosi vjetar
eho toplog ljeta
tuga se
u dušu ušeta
kao stara znanica...
noći na odlaske
mirišu
topot dalekih konjanika
ruže uvele uzdišu
na zidu nakrivljena slika
dan...po... dan
prolaze godine
izgubljena gleda riječ
odavno je
trebalo prijeć
mostove
nad mirnim vodama
na brzinu
sklepana splav
i pogled plav
od čekanja..