Razliveno vrijeme tišine
gdje se prošlost
 u nijansama sluti
iste ruke što grle daljine
skriveni u travi mame puti
od hrastovog debla
ostala sasušena kora
u kojoj tratinčice niču
u kamenu udubljeno jezero
nasred šume
priča svoju priču
kao da su tren prije
otišli vilenjaci
prošlost haljine svlači
iznenada prepoznata
igra sa mnom
 igru skrivača
ali duša sluti
tragove u vremenu
suzu ispaćenog Boga
usprkos teškom bremenu
nalazi nekog svoga
otisci ne varaju
isprepletene sanje
žmireći u sunce
razmičem granje
zarđali novčić
u kamenu uklesan trag
miluje me vjetar
osmijeh nečiji drag
razliveno vrijeme tišine
gdje moguće
 sa nemogućim vrije
tako sam sigurna
da živjela sam već prije

paučina misli
odgrnut veo
pogled se na trenutak
sa sobom sreo