Više nemam u vidokrugu daleka nebeska tijela, koja se eliptično točno gibaju svojim zacrtanim pravcima. U vodi nečije oči gledaju i traže dno. To je mjesto gdje se uči, prizna i zaboravlja. Stojim na malom balkonu i u dalekom horizontu mladog jutra tražim na oblačnom nebu neki oblačić, koji ima oblik tvojih očiju. Nečiji pogled me promatra, ali postojiš kao prepreka za sve druge što mi žele prići. Rasplinuo bi ih sve u pet smjerova, rasplinuvši tako i mene. Između trepavica osmijeh bi odletio kad se sjetim tebe. U svjetlosni okvir stavljam tvoju sliku i vidim da ta modra idila donosi blaženstvo kad god te pogledam. U nekim podzemnim hodnicima još namduše lutaju jer se nisu srele. Kao rajska stvorenja traže se u nepoznatim koridorima, a znam da će im anđeli pomoći da se sretnu.

http://shadowofsoul.blog.hr/