Taj cvijet,
koji spiralnim putevima
vodi u dvorac iz sna
koji je grlio verande,
u tišini, slušajući uzdahe ljubavnika
koji je prosipao latice
ne žaleći što će biti zgažene
jer procesije ka duši
bijahu dublje od procesija ka tijelu
Taj cvijet
čiji baršun ljubljaše usne princeze
čekajući zagrljaj viteza
dok je on, na ratištu posljednji put
dozivao njeno ime,
taj cvijet
ne zovem imenom,
zovem ga
mojim sjećanjem
mojim uzdahom...